Želudačna kiselina – pomoć kod probave počinje u želucu
Sažetak
Samo žvakanje nije dovoljno za zadovoljavajuću razgradnju hrane. Zbog želudačne kiseline, belančevine delimično nabreknu, što u nastavku omogućava lakšu razgradnju. Kiseo želudačni sok deluje baktericidno, budući da uništava sve patogene koje kroz hranu unesemo u organizam. Šta se dešava ako nastane previše želudačne kiseline? Uzroci za preterano izlučivanje želudačne kiseline mogu da budu brojni.
Kako deluje želudačna kiselina?
Želudačni sok (probavna tečnost želuca) sadrži više različitih sastojaka:
//želudačnu kiselinu (hlorovodoničnu kiselinu),
//pepsinogen (odn. pepsin po aktivaciji sa želudačnom kiselinom),
//mucine,
//intrinzički faktor (važan za apsorpciju vitamina B12),
//vodu.
Kad dođe u želudac, sažvakana hrana je već prilično razdrobljena i pomešana sa pljuvačkom, ali to nije dovoljno za optimalno iskorišćavanje njenih sastojaka. Zato je prisutna želudačna kiselina – kiselina razgrađuje hranu i priprema je za dalje varenje. Želudačna kiselina ima pH vrednost između 2 i 4, a kad je stomak prazan, iznosi između 1 i 1,5.
Još jedna korist želudačne kiseline
Hrana u želudac dospeva sa svim patogenima koji su u njoj sadržani. Želudačna kiselina ih već ubije pre nego što stignu da prouzrokuju veću štetu u telu – patogeni obično ne preživljavaju u kiseloj sredini kakva je u želucu.
Želudačnu kiselinu proizvode parietalne ćelije sluzokože želuca. Kako bi se sprečilo da kiselina napadne sluzokožu želuca, njene komponente se oslobađaju i sastavljaju tek kada telo pretpostavi da je želudačna kiselina zaista potrebna. Telo obično proizvede onoliko želudačne kiseline koliko je potrebno za varenje unete hrane.
Ovu proizvodnju pokreće više nadražaja:
//već sama pomisao na predstojeći obrok;
//čulna opažanja, na primer izgleda ili mirisa hrane;
//neposredan kontakt hrane sa sluzokožom želuca.
Kad želudačna kiselina obavi svoj posao u želucu, zajedno sa sadržajem želuca putuje u crevni sistem. Tamo se dodaju sledeći probavni sokovi koji sa jedne strane neutrališu želudačnu kiselinu, a sa druge strane dodatno razgrađuju unetu hranu.
Preterano izlučivanje želudačne kiseline – kad telo proizvodi previše želudačne kiseline
Ako dođe do neuravnotežene proizvodnje želudačne kiseline, to često ima neprijatne posledice. Previše kiseo sadržaj želuca može da uzrokuje simptome, kao što su gorušica, vraćanje kiselog sadržaja želuca u jednjak, bolovi u želucu ili mučnina i osećaj sitosti. Uzroka ima mnogo, pošto brojni.
//materije kao što su kafa, nikotin i alkohol;
//stres;
// veoma masna ili kisela hrana;
// namirnice koje povećavaju proizvodnju kiseline (kao što su citrusi, mahunarke i beli hleb);
// neki lekovi, kao što su lekovi protiv bolova;
// infekcija bakterijom Helicobacter pylori (može da bude odgovorna za upalu sluzokože želuca i ulkuse dvanaestopalačnog creva);
// bolesti kao što je hormonska neuravnoteženost.
Kod osoba sa ovim poteškoćama sadržaj želuca je veoma kiseo, naročito u vezi sa gorušicom i bolovima u želucu, što se dovodi u vezu sa brojnim poteškoćama i ograničenjima. Simptomi se mogu lečiti naročito otklanjanjem uzroka. Kad se utvrdi uzrok i kada se izleči, proizvodnja želudačne kiseline se obično smiruje. Pomaže i uzimanje lekova, kao što je Rupurut®, koji neutrališe želudačnu kiselinu i ublažava tegobe, kao što su gorušica, čir na želucu i refluks kiseline.
Dodatne informacije:
Međutim, i kada se proizvodi premalo želudačne kiseline može da dođe do poteškoća –ako nema dovoljno želudačne kiseline, hrana se ne razgrađuje u dovoljnoj meri, što pogoduje mikrobima. Kod pogođenih se to obično ispoljava povećanom sklonošću ka bakterijskim infekcijama organa za varenje, nadimanju i simptomima manjka određenih materija.